ORIS: U zadnjoj smo godini burnog XX. stoljeća. Arhitektura XX. st. zasigurno najbolje ilustrira njegovu burnost. Kakvo je značenje slovenske arhitekture XX. st., koji su njezini glavni protagonisti, kakav je njezin odnos prema općim kretanjima u arhitekturi svog vremena?
Ravnikar: Slovenska je arhitektura sažeta i vremenski i prostorno i gotovo sve bitno dogodilo se u posljednjih 100 godina. Na slovenskom prostoru važni su barokni majstori, ali u usporedbi s onim što se zbivalo u Europi toga doba to je jako malo. O većem utjecaju, o udjelu Slovenije u srednjoeuropskoj kulturi možemo govoriti tek polazeći od Plečnika, ali i Fabianija, kao dva stupa na kojima počiva sve ostalo što se dogodilo u slovenskoj arhitekturi. Ako idemo dalje, onda je tu naravno i Edvard Ravnikar.
Plečnik je bio pravi veliki arhitekt, pravi veliki stvaratelj. Što to znači? Vrijednost nekog umjetničkog djela nije u tome što ono pripada nekom usmjerenju, npr. klasicizmu ili nekom drugom, nego obrnuto – ono je vrijedno zato što je uvijek aktualno. Takav je Plečnik. Živim u njegovom gradu, Ljubljani, i fascinantno je da ti se može dogoditi da nakon što deset godina prolaziš pored njegove zgrade odjednom otkriješ nešto što nikad dotad nisi vidio. Ono što čini velikim nekog čovjeka jest to da od njega uvijek i neprestano možeš učiti, da je izvan vremena.